 Na udaljenosti od samo 25km od Sarajeva nalazi se izuzetan prirodni rezervat planina Bjelašnice i Igmana na kojima je održan veći dio takmičenja XIV Zimskih olimpijskih igara u alpskim i nordijskim disciplinama kao i skokovima. To su omiljene planine među planinarima, na čijim padinama zadovoljstvo mogu naći svi ljubitelji prirode, lova i apinizma. Sav prostor od Igmana do nižih predjela Bjelašnice obrastao je gustom šumom, tako da postoje uslovi i za veoma bogatu faunu.
Značajne prirodne vrijednosti Igmana i Bjelašnice su:
- "Mrazište" na lokalitetu Velikog polja, Malo polje i Radove, sa specifičnim toplinskim karakteristikama
- Jedinstveni prašumski rezervat na prostoru Babina-Dola i Ravne Vale, neprocjenjive vrijednosti za šumarska, floristička, faunistička i vegetacijska istraživanja.
- Pećina Klokovača, koja se nalazi na sjeveroistočnim padinama Bjelašnice, ispod Lisičije Glave. Put do pećine je markiran od Velikog polja prema Babinom-Dolu. U ovu pećinu se ulazilo još 1894. godine, što se vidi na natpisu u kamenu bočne odaje.
- Rijetkost životinjskog svijeta, reliktna voluharica na Bjelašnici, danas se nalazi još samo na Trebeviću. Bjelašnica sa Igmanom je bila, a i danas je, omiljeno izletište Sarajlija, posebno u zimskom periodu. U okviru XIV Zimskih olimpijskih igara, koje su se dijelom odvijale i na ovom prostoru, izgrađene su staze za smuk, slalom, veleslalom, staze za biatlon, skakaonice, tako da su stvoreni uslovi za izvanrednu zimsku rekreaciju.
|
|
|
Nacionalni muzej (Zemaljski muzej) |
 Muzejski kompleks čine četiri paviljona međusobno povezana pristupnom terasom, te botanički vrt koji zauzima centralni prostor. Projektant čitavog kompleksa i glavni nadzornik nad izvođenjem radova bio je arhiteksta Karlo Paržik, tadašnji građevinski nadsavjetnik Zemaljske vlade. Posebna pažnja je posvećena etnografskom odjeljenju za koje je arhitekta Jozef Pospišl dao nacrte za stepenište, a Ćiro Truhelka enterijersko uređenje na prvom spratu, korištenjem na terenu primjenjivih motiva. Izgradnja kompleksa je trajala od 1909. do 1913.
|
|
 Predstavlja najljepši i najreprezentativniji objekat iz austro-ugarskog perioda građen u pseudo-maurskom stilu. (U ovom stilu rađena je većina objekata što ih je u Sarajevu ostavila austrugarska vlast, sinonim za austrougarski period u BiH: zaštitni znak tog vremena). Prvi projekat je uradio Karl Paržik, a kako se ovaj nije svidio ministru B. Kalaju, izrada novog je povjerena Alexandru Witeku. Kao uzor u izradi ovog projekta poslužila mu je džamija Kemala II zbog čega je dva puta odlazio u Kairo. Kako je A. Witek navodno, upravo zbog ovog projekta, umno obolio i izvršio samoubistvo, završetak njegovog projekta je povjeren 1894. godine Ćirilu M. Ivekoviću. Uporedo sa izradom i razradom projekta tekla je i izgradnja objekta od 1892. do 1894. godine. Objekat gradske vijećnice zvanično je predat na upotrebu 1896. godine.
|
|
|
|
